Ratne izjave bosanske političarke izazvale kontroverzu oko historijskog revizionizma

Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, izazvala je značajnu javnu polemiku nakon govora održanog pred otprilike trideset parlamentaraca Evropske unije u sarajevskoj Vijećnici. Tokom svog službenog obraćanja, istaknuta političarka iznijela je ono što kritičari opisuju kao historijski neutemeljene tvrdnje o prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Konkretno, Ćudić je evropskoj delegaciji izjavila da razaranje glavnog grada, Sarajeva, nije imalo etničke niti vjerske konotacije, tvrdeći da to nije bio sukob između katolika, pravoslavaca i muslimana, kako je izvijestila [Slobodna Bosna](https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/330541/politicka_izdaja_sabina_cudic_pred_eu_parlamentarcima_u_vijecnici_tvrdila_da_sarajevo_nije_razarano_iz_etnickih_i_vjerskih_razloga_vec_da_se_radi_o_borbi_za_vlast_foto.html).

"Sukobi koje smo doživjeli u ovom velikom gradu, u zgradi spaljenoj do temelja, nisu etnički, nisu vjerski, nisu između katolika, pravoslavaca i muslimana, niti čak između vjerskih grupa; to je borba za moć", izjavila je navodno Ćudić u Vijećnici, dodajući: "i odbijam vjerovati, provela sam većinu svog života ovdje, da su ovaj grad i ova zemlja povezani s takvim sukobima." Kritičari tvrde da su Ćudićeve izjave namjerno izostavile ključni historijski kontekst koji okružuje te događaje.

Historijski zapisi ukazuju na to da je Vojska Republike Srpske (VRS) zapalila zgradu Vijećnice u augustu 1992. godine, uništivši milione knjiga i neprocjenjivih historijskih dokumenata. Tokom brutalne 44-mjesečne opsade Sarajeva, agresorske snage bile su odgovorne za smrt 11.541 stanovnika, uključujući 1.601 dijete. Neselektivno granatiranje redova za hljeb i vodu, bolnica, škola i vrtića, zajedno s nedvosmisleno dokazanim genocidom u [Srebrenici](https://www.icty.org/en/cases/srebrenica), direktno opovrgava ideju da je sukob bio samo "borba za moć."

Medijski izvještaji i sudske istrage ranije su povezivali zvaničnike stranke [SNSD](https://snnsd.com/en/o-snsd-u/lider-stranke), uključujući sadašnjeg premijera Republike Srpske Radovana Viškovića, sa premještanjem posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka u sekundarne i tercijarne masovne grobnice. Dok je vodstvo Naše stranke navodno prešutjelo ove ozbiljne optužbe, istovremeno je izdalo oštru osudu Viškovića zbog mizoginih primjedbi upućenih predstavnici stranke [PDP](https://pdp.rs.ba/predstavnici-pdp-a-u-nsrs/) Tanji Vukomanović u Narodnoj skupštini RS-a, što je izazvalo optužbe za dvostruke standarde.

Kritičari tvrde da je Naša stranka prividno usvojila revizionistički narativ, često ponavljajući stavove zvaničnog Beograda o ratu u Bosni. Ova perspektiva, tvrde, poriče agresiju uprkos brojnim konačnim presudama [Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)](https://www.icty.org/en/cases). Sudski procesi protiv osuđenih ratnih zločinaca kao što su [Radovan Krstić](https://www.icty.org/en/case/krstic), [Ljubiša Beara](https://www.icty.org/en/case/beara), i [Vujadin Popović](https://www.icty.org/en/case/popovic) definitivno su utvrdili da su radikalna islamofobija i ekspanzionistički projekti "Velike države" služili kao osnovni motivi za genocid u Srebrenici i druge raširene zločine u Foči, Višegradu, Vlasenici i Brčkom.

Nadalje, historijski zapisi potvrđuju da su i snage Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) pokrenule napade na Sarajevo, raspoređujući artiljeriju iz Kiseljaka na položaje oko glavnog grada u jesen 1993. godine. Žrtve užasnih zločina, od ubijenog bošnjačkog dojenčeta u Biljanima kod Ključa do hiljada žena sistematski silovanih u Grbavici, nisu bile uključene u "borbu za moć", već su bile ciljane i progonjene zbog svog etničkog i vjerskog identiteta.

Politički analitičari ističu da su utjecaj i organizaciona struktura Naše stranke uglavnom ograničeni na područja sa bošnjačkom većinom unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Stranka nema značajnu prisutnost niti općinske odbore u entitetu Republika Srpska ili u regijama pretežno naseljenim Hrvatima. Njen primarni fokus, posebno unutar vladajuće koalicije "Trojka", čini se da je Kanton Sarajevo, koji raspolaže godišnjim budžetom većim od milijardu bosanskohercegovačkih maraka.

Kako se građani Sarajeva pripremaju za predstojeće lokalne izbore u oktobru, imat će priliku procijeniti politiku stranke koju vode ličnosti poput Predraga Kojovića, Srđana Mandića, Edina Forte i Sabine Ćudić. Birači će na kraju odlučiti hoće li povjeriti javna sredstva i upravljanje zvaničnicima čija retorika, tvrde kritičari, ne uspijeva tačno okarakterisati agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu.