Siva eminencija bosanskog rata umire u tišini

Halid "Hadžija" Čengić, moćna figura tokom rata u Bosni i Hercegovini, preminuo je nedavno u Sarajevu. Njegov odlazak obilježila je neočekivana tišina bosanskohercegovačkih institucija i političkih partija. Objavljena je samo kratka vijest i porodična obavijest o smrti. Stranka demokratske akcije (SDA), koju je pomogao osnovati, nije reagovala. Islamska zajednica u BiH, čiju je agendu navodno unapređivao, također je ostala nijema. Brojna udruženja boraca i penzionisani oficiri, koji su nekada tražili njegovo odobrenje za napredovanje u karijeri, također se nisu oglasili.

Čengić je bio šef Glavnog logističkog centra (GLOC) Armije BiH (ABiH). Smatran je drugom ili trećom najuticajnijom osobom u odbrani Bosne, poslije Alije Izetbegovića. Njegov sin, Hasan Čengić, također je imao značajan uticaj. Halid Čengić bio je ključan za "islamizaciju" ABiH. Kontrolisao je stotine miliona maraka. Raspolagao je ogromnom neslužbenom moći, smjenjivao ministre, imenovao generale i usmjeravao mnoge procese.

On i njegov sin Hasan bili su ključni u obuci i imenovanju Rasima Delića na čelo Armije. Mnogi oficiri morali su posjetiti Čengića u Visokom da bi dobili njegovo odobrenje za unapređenja. Kasnije u životu, Čengića su uglavnom posjećivali iranski diplomati i političari. Naprimjer, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian posjetio je Čengića u Sarajevu 2022. godine.

Čengić je osnovao kamp za obuku u Dobrinji, kod Visokog. Ovaj kamp bio je namijenjen mladim vojnicima i u njemu su radili vojni instruktori iz Islamske Republike Iran. Druga jedinica za obuku pod iranskom kontrolom, "Delta", djelovala je u Sarajevu.

Njegova moć bila je očigledna kada je osporio Hamdiju Hadžihasanovića, koji je krajem 1993. postao ministar odbrane BiH. Hadžihasanović je pokušao GLOC staviti pod kontrolu svog ministarstva. Čengić je otvoreno dovodio u pitanje Hadžihasanovićev autoritet. Hadžihasanović je kasnije, tokom posjete Iranu, saznao da je Hasan Čengić efektivno bio *pravi* ministar odbrane. Hadžihasanović je odbio potpisati ugovor koji je Bosnu i Hercegovinu nazivao "Islamskom Republikom". Podnio je ostavku nakon što je shvatio da je njegova pozicija bila samo dekorativna i nakon što je uočio dezorganizaciju unutar GLOC-a.

Čengić je bio uključen i u nesretni projekat izgradnje aerodroma u Visokom tokom rata. Ovaj projekat uključivao je prisilno oduzimanje privatne zemlje, velikim dijelom od lokalnih Srba, i komandovanje mašinama. Projekat je doživio tragediju kada je eksplozija usmrtila četiri radnika, a istraga sarajevske policije brzo je obustavljena zbog zastrašivanja.

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, Čengićeva uloga u novom vojnom sistemu se smanjila. To je navodno bilo zbog zahtjeva američkih zvaničnika, koji su također stavili njegovog sina Hasana na crnu listu. Slobodan Milošević je intervju koji je Čengić dao tokom rata iskoristio kao dokaz pred Haškim tribunalom, tvrdeći da on podržava ideju da su se Srbi u Foči morali braniti od planova SDA i Čengića.

Porodična mreža Čengića nastavila je biti uticajna. Njegova unuka, Nađa Lutvikadić, šefica odjela u BH Telecomu, navodno je koristila moć svoje porodice da prijeti svom direktoru. Podsjetila ga je ko je bio odgovoran za njegovo imenovanje. Ovo se odnosi na ulogu porodice Čengić u školovanju mnogih mladih ljudi iz "dobrih muslimanskih porodica" u Maleziji, koji su se kasnije vratili na uticajne pozicije u biznisu, diplomatiji i politici.

Spekuliše se da je Hasan Čengić, uz znanje svog oca Halida, inicirao formiranje stranke "Narod i pravda" prije osam ili devet godina. Ovaj potez navodno je uslijedio nakon što je Hasanov uticaj opao unutar SDA i nakon što ga je reis-ul-ulema Husein Kavazović marginalizovao u Islamskoj zajednici u BiH. Ovo bi moglo objasniti opštu tišinu oko smrti Halida Čengića unutar bosanskohercegovačkog političkog i vjerskog mejnstrima.