Borba Bosne za istinu: Očuvanje naslijeđa Haškog tribunala
Borba Bosne za istinu: Očuvanje naslijeđa Haškog tribunala
Amir Ahmić je imenovan za oficira za vezu Bosne i Hercegovine pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu 1998. godine. Ovo imenovanje je predložio Alija Izetbegović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine. Ahmić je 25 godina radio s ovim sudom Ujedinjenih nacija i ekspert je za njegov rad. Tribunal je istraživao agresiju, udružene zločinačke poduhvate (UZP), genocid nad Bošnjacima i ratne zločine u Bosni od 1992. do 1995. godine.
Ahmić je nedavno objavio knjigu „Pobjeda Bosne i Hercegovine: Saradnja i naslijeđe Haškog tribunala“. Knjiga predstavlja vitalan zapis borbe Bosne i Hercegovine za istinu i pravdu. Ona dokumentuje kako su bosanskohercegovački subjekti pomogli u dokazivanju zločina pred Tribunalom. Njen cilj je zaštita istine od revizionizma i poricanja.
Ahmić je izjavio da je glavna poruka njegove knjige pravna pobjeda činjenica. Ove činjenice se suprotstavljaju pokušajima brisanja zločina i njihovog konteksta. Tribunal je ostavio konačne presude i dokaze koji se ne mogu ukloniti. Podrška Bosne i Hercegovine bila je ključna za uspjeh Tribunala.
Ahmić je objasnio da je Tribunal potvrdio međunarodni sukob u Bosni i Hercegovini u osam slučajeva. Utvrdio je da su Srbija (SRJ) i Hrvatska vodile agresivni rat. One su slale vojne jedinice i imale „opštu kontrolu“ nad svojim agentima u Bosni i Hercegovini. Njihov cilj bio je stvaranje Velike Srbije i Velike Hrvatske. Tribunal je također presudio o planovima UZP-a. Milošević i Tuđman su predvodili ove planove, koji su počeli 1991. godine, a cilj im je bio istrebljenje Bošnjaka. Ahmić je to nazvao jakim pravnim argumentima: kreirani su kriminalni planovi, a zatim je Bosna i Hercegovina napadnuta preko posrednika.
Naglasio je da su pobijedili bosanskohercegovačka mudrost i upornost. Činjenice su trijumfovale nad lažima i propagandom. Bila je to pravna pobjeda protiv velikodržavnih projekata s kriminalnim planovima. Lideri iz Srbije i Hrvatske su bili uključeni, kako je Tribunal presudio. Bosna i Hercegovina je dobila historijsku pravnu bitku. Ahmić je Bosnu i Hercegovinu proglasio pobjednikom, a ne samo žrtvom. Iako nisu svi počinioci kažnjeni, Tribunal je uspostavio mnoge činjenice o zločinima, počiniocima i političkom kontekstu rata.
Druga poruka knjige je da se borba za pravdu nastavlja. Naslijeđe Tribunala mora preći u domaće pravosuđe, obrazovanje, arhive i javni život. Ako njegovi nalazi ne budu preneseni na nove generacije, pobjeda će biti nepotpuna. Treća poruka ističe suštinsku ulogu svjedoka, žrtava, državne vizije i pojedinaca, uključujući novinare, za postojanje Tribunala.
Ahmić je govorio o Mehanizmu za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljedniku Tribunala. Rusija želi njegovo zatvaranje i radila je protiv produženja mandata glavnog tužioca Sergea Brammertza. Holandska vlada je pokušala iznajmiti zgradu MMKS-a. Ahmić je ovo povezao s kontroverznim NIOD izvještajem iz 2002. godine. Taj izvještaj je oslobodio Srbiju i Slobodana Miloševića. Ahmić je savjetovao državne institucije da se ne angažuju s NIOD-om, nazivajući njegov izvještaj opasnim činom revizionizma.
