SAD i EU suočene s dubokim podjelama oko vodstva i budućnosti Bosne

Sjedinjene Države i evropski partneri ne mogu se složiti oko novog visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (BiH). To pokazuje duboke razlike u njihovim vizijama za budućnost BiH i ulogu međunarodne zajednice. Na to su ukazale analitičarke Amanda Thorpe i Olivia Olson iz Atlantskog vijeća. Pozicija visokog predstavnika upražnjena je otkako je Christian Schmidt otišao 1. jula. Washington i evropske prijestolnice propustili su rok za imenovanje nasljednika.

Ovo kašnjenje je više od pukog pitanja jedne osobe. Ono otkriva različite američke i evropske pristupe BiH. Ovo se dešava dok se BiH priprema za opće izbore 4. oktobra i nastoji se pridružiti Evropskoj uniji (EU). SAD, pod predsjednikom Donaldom Trumpom, želi manje međunarodnog nadzora. Preferira ekonomsku saradnju nad izgradnjom institucija. Američki zvaničnici predlažu da sljedeći visoki predstavnik treba imati ograničenu ulogu.

Evropa, međutim, članstvo u EU vidi kao ključno za reforme. Smatra da budući visoki predstavnik treba nastaviti insistirati na institucionalnim promjenama. One su ključne za napredak BiH ka članstvu u EU.

Ured visokog predstavnika (OHR) je nekada simbolizirao transatlantsku saradnju. Nakon što Vijeće za implementaciju mira (PIC) u junu nije uspjelo odabrati novog visokog predstavnika, Ambasada SAD-a u Sarajevu kritizirala je neodlučnost Evrope. Upozorila je da bi Washington mogao preispitati svoju ulogu u BiH. Louis Crishock, američki diplomat, privremeno je preuzeo OHR 30. juna. On je prvi Amerikanac koji privremeno obnaša puni mandat visokog predstavnika, uključujući Bonske ovlasti.

Izvještaji navode da su SAD podržale italijanskog diplomatu Antonia Zanardija Landija. Mnoge zemlje EU i Ujedinjeno Kraljevstvo favorizirale su francuskog diplomatu Renéa Troccaza. Trajni dogovor još uvijek nedostaje.

Analitičari Atlantskog vijeća povezuju ove razlike sa širim pomakom u američkoj politici prema BiH. Na primjer, SAD su prošlog oktobra ukinule sankcije Miloradu Dodiku. To je promijenilo njihov dosadašnji pristup. Njemačka i Austrija zadržavaju stroge politike prema vodstvu Republike Srpske. Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje sankcionira Dodika i Željku Cvijanović. Ovo dovodi u pitanje nastavak američkog angažmana i ujedinjenu američko-evropsku politiku.

Razlike se također javljaju u energetskom sektoru. SAD se fokusira na Južnu interkonekciju, plinovod koji povezuje BiH s Hrvatskom. Budućnost ovog projekta i funkcija OHR-a vezane su za pitanja državne imovine. Davanje pune kontrole nad državnom imovinom entitetima BiH moglo bi oslabiti državne institucije i nacionalno jedinstvo. EU insistira da pravila Južne interkonekcije moraju biti u skladu s evropskim zakonima. To je ključno za pristup BiH evropskom energetskom tržištu i fondovima EU.

Kaja Kallas, šefica vanjske politike EU, upozorila je da "prozor mogućnosti" BiH za pristupanje EU nije trajan. Naglasila je potrebu za evropskim visokim predstavnikom koji bi pomogao BiH da napreduje. Atlantsko vijeće zaključuje da neslaganje oko Schmidtovog nasljednika pokazuje veliki sukob prioriteta između Washingtona i Brisela. Ovo je posebno važno s obzirom na predstojeće oktobarske izbore. Thorpe i Olson navode da se ove dvije različite vizije za budućnost BiH moraju pomiriti, jer trenutno izgledaju kao da idu u suprotnim smjerovima.