Nova knjiga dokumentuje borbu Bosne za pravdu pred Haškim tribunalom

Nedavno je u Sarajevu održana promocija knjige Amira Ahmića, "Pobjeda Bosne i Hercegovine: saradnja i naslijeđe Haškog tribunala". Događaj u Gazi Husrev-begovoj biblioteci bio je popunjen do posljednjeg mjesta. Ova knjiga je vitalni zapis borbe Bosne i Hercegovine za istinu i pravdu. Ona traži međunarodno priznanje agresije i genocida. Knjiga pokazuje kako su bosanskohercegovačke institucije, svjedoci i pojedinci radili na dokazivanju zločina pred Haškim tribunalom. Cilj joj je zaštititi istinu od onih koji negiraju ili pokušavaju mijenjati historiju.

Za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu, ova knjiga je ključni historijski dokument. Ona dokazuje da je istina proizašla iz velikih žrtava, teškog rada i odlučnosti. Mnogi ljudi su branili dostojanstvo žrtava i države Bosne i Hercegovine. Knjigu su promovirale brojne istaknute ličnosti. Među njima su bili dr. Ekrem Tucaković, bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić i bivši Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Govorili su i novinari Sead Omeragić i Boro Kontić.

Boro Kontić je istakao Ahmićevo dugogodišnje iskustvo. Ahmić je s Tribunalom sarađivao skoro 30 godina. Najprije je bio načelnik Službe državne sigurnosti RBiH. Od 1999. do 2023. godine bio je oficir za vezu s Tribunalom. Njegovo lično iskustvo u Hagu pomoglo mu je da poveže pravne stručnjake, historičare, novinare i studente s javnošću. Kontić je napomenuo da knjiga koristi brojne izvore. To uključuje optužnice, presude, pravne dokumente i svjedočenja. Također se oslanja na međunarodne i lokalne publikacije.

Kontić je spomenuo da su sporni dokazi bosanskohercegovačkih sigurnosnih službi potvrđeni na sudu. To se desilo kada su snage NATO-a zaplijenile dokumente sa srbijanske strane. Ti dokumenti su bili identični onima koje je evidentirala bosanskohercegovačka strana. Ahmić je počeo pisati knjigu prije više od 20 godina. Smatrao je da se premalo znalo o saradnji Bosne i Hercegovine s Tribunalom. Završena knjiga koristi njegovo lično iskustvo i brojne dokumente. Ona podsjeća na ulogu pojedinaca, institucija, svjedoka i žrtava. Priča o pronalaženju istine i postizanju pravde. Kontić je to nazvao Ahmićevim "Završnim izvještajem" iz Haga.

Dr. Ekrem Tucaković, urednik knjige, naglasio je Ahmićev fokus na opasnost revizionizma. Knjiga upozorava na negiranje rada Tribunala i njegovih presuda. To uključuje presude o genocidu, udruženim zločinačkim poduhvatima i međunarodnom sukobu. Ahmić vjeruje da je borba protiv revizionizma i negiranja trajna dužnost Bosne i Hercegovine. Knjiga također vraća dostojanstvo žrtvama zločina, posebno onima koji su svjedočili. Njihov rad i borba pronalaze trijumf i zadovoljstvo u knjizi, dajući im novo samopoštovanje.

Mustafa ef. Cerić je izjavio da se čitanje Ahmićeve knjige osjećalo drugačije od čitanja romana. Nije pronašao fikciju, samo stvarne ljude i stvarne priče. Govorio je o stvarnim majkama koje su izgubile sinove i stvarnim grobnicama. Opisao je stvarne sudnice u kojima se odvijala istinska borba za istinu i pravdu. Cerić je istakao snažnu moralnu vrijednost knjige. Rekao je da je Ahmić nosio teret cijele nacije tokom teških vremena. Ahmić je znao da iza svakog dokumenta stoji izgubljeni život. Iza svake presude majka. Iza svakog dokaza grobnica. Cerić je knjigu nazvao pobjedom nad zaboravom. Pozvao je ljude da je dožive kao dio svoje kolektivne memorije.