Prijedorski trajni ožiljci: Putovanje kroz spomen-obilježja genocida

Nakon komemoracije genocida u Srebrenici, grupa je otputovala u Bosansku Krajinu. Posjetili su spomen-centre i mezarja žrtava genocida na području Prijedora. Njihova svrha je bila da se pomole za ubijene. Ključni dio njihove posjete bio je pronalazak mezarja Bećira Medunjanina, njegove supruge Sadete i sina Harisa. Srpske snage su ubile ovu porodicu.

Bećir Medunjanin, cijenjeni učitelj u Kozarcu, bio je na čelu Sekretarijata za narodnu odbranu. Uklonjen je sa svoje pozicije i odveden u logor Omarska. Tamo je brutalno mučen i ubijen. Njegova supruga i sin također su stradali. Posmrtni ostaci porodice Medunjanin kasnije su pronađeni u masovnim grobnicama. Dijelili su sudbinu mnogih drugih. Srpski zločinci su ih ubili i sakrili njihova tijela kako bi prikrili svoje zločine.

Prošle su više od 34 godine. Mnoge žrtve se još uvijek vode kao nestale. Srpski zločinci često ostaju na slobodi, a pravda je spora. Prijedor i njegova regija pretvoreni su u logor smrti od strane srpskih snaga. Provodili su rasprostranjena mučenja, pljačke, silovanja i ubistva. Nesrpski civili bili su prisiljeni nositi bijele trake oko ruku i isticati bijele čaršafe na svojim domovima.

Zloglasni koncentracioni logori poput Omarske, Keraterma i Trnopolja držali su oko 30.000 civila. Ovi zatvorenici su pretrpjeli teška mučenja, zlostavljanja, izgladnjivanje, premlaćivanja i ubistva. Godine 1992., najmanje 3.173 nesrpskih civila, uključujući 102 djece i 256 žena, ubijeno je u Prijedoru i njegovoj okolini. Cijele porodice, poput šest sinova i muža mjake Have Tatarević, bile su istrijebljene.

Više od 50.000 građana protjerano je iz Prijedora. Njihova imovina je opljačkana, a sve džamije su uništene. Srpske vlasti pokušale su sakriti posmrtne ostatke žrtava u masovnim grobnicama. Među njima su Tomašica, Korićanske stijene i Rizvanovići. Ovo su bile među najvećim masovnim grobnicama u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Danas Kozarac i druga obližnja naselja poput Bišćana, Rizvanovića, Hambarina i Zecova imaju spomen-centre. Spomen-centar Kamičani ukopava posmrtne ostatke žrtava genocida. Autor naglašava potrebu da se sjećamo ovih zvjerstava. Moli se za nevine žrtve i za strogu kaznu onima koji su počinili, negiraju ili veličaju ove zločine.