Sjećanje na masakr u Biljanima i dug put do pravde
Dana 10. jula 1992. godine, dogodio se ratni zločin u selu Biljani, kod Ključa. Sedamnaesta laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno sa policijom iz Sanice, napala je selo. Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila. Masovne grobnice, poput Laništa I, pronađene su 1995. i 1996. godine. Iz Laništa I ekshumirano je 188 žrtava. Među njima su bili tromjesečna Amila Džaferagić i njen četverogodišnji brat Almir, pronađeni sa svojom majkom Besimom.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) dokumentovalo je jedinu presudu za ovaj zločin. Marko Samardžija, komandir čete, osuđen je na sedam godina zatvora od strane Suda Bosne i Hercegovine. On je naredio bošnjačkim muškarcima iz Brkića i Balagića Brda da napuste svoje domove. Oni su potom odvedeni na livadu, a kasnije pritvoreni u školi u Biljanima radi ispitivanja. Samardžija je osuđen za nezakonito hapšenje kao dio širokog i sistematskog napada na civile.
Ostali zvaničnici, Marko Adamović i Boško Lukić, oslobođeni su optužbi za napad na Biljane, iako su osuđeni za druge zločine u Ključu. Drago Samardžija, bivši komandant, preminuo je 2021. godine prije nego što je njegovo suđenje moglo početi. Trenutno se sudi Jovu Kevcu, Braci Mariću, Draganu Vukiću, Ranku Samardžiji, Savi Jokiću, Miši Adamoviću i Miloradu Kaurinu. Oni su optuženi za umiješanost u sistematski napad na Biljane u kojem je ubijeno 250 bošnjačkih muškaraca.
Članak ukazuje na probleme poput sporih sudskih procesa i blagih kazni. Kritikovano je poricanje ratnih zločina, veličanje počinilaca i manipulacija činjenicama, posebno tokom izbornih godina. Nedavno je Drago Tendžerić dobio šestomjesečnu kaznu zbog provociranja žrtava u blizini masovne grobnice Lanište I. Tekst poziva na odgovarajuće pravosudne radnje kako bi se suzbile takve politike i vratilo povjerenje u pravdu za preživjele i njihove porodice. UDIK se zalaže za vladavinu prava, odgovornost za kršenja ljudskih prava i sprečavanje budućih zločina.
